Digitalni ID u Britaniji — mrtav na dolasku
By Don Macan
Labourova najava obveznog digitalnog ID‑a u vladinoj aplikaciji za sve koji žele raditi u Britaniji odmah je naletjela na otpor i nezadovoljstvo. Iako država tvrdi da treba modernizirati Nacionalni osiguranik kao sljedeću fazu identiteta, javnost se protivi — više od tri milijuna ljudi potpisalo je peticiju protiv prijedloga — a povijest pokazuje da slični projekti godinama ne uspijevaju.
Ključna razlika koju zagovornici ističu jest infrastruktura naspram fiskaliziranog ID‑kartona: umjesto da institucije sakupljaju i drže sve podatke, rješenje se temelji na verifikacijskim vjerodajnicama koje su tokenizirane i dostupne samo vremenski ograničeno. To znači da korisnik privremeno dijeli token koji potvrđuje postojanje i valjanost dokumenta (putovnice, računa, vozačke) bez otkrivanja cijelog sadržaja — princip sličan Zero Knowledge Proof (ZKP) pristupima.
Najvažnije je da građanin kontrolira svoj ID, a ne da mu ga nameću vlade ili banke. Povijesni pokušaji iz 2010. pokazuju koliko su takvi programi osjetljivi na politiku i javno povjerenje; posljedice nedavnih medijskih grešaka pokazale su koliko je projekt ranjiv (npr. brisanje TV priloga zbog netočnih tvrdnji). Vlada zasad nije objavila partnera za sustav i navodno računa na internu izradu, no rasprava o decentraliziranim, građanima kontroliranim rješenjima i verziji digitalnog identiteta 3.0 već je u tijeku.
