NIS i sankcije: gašenje požara benzinom
Američke sankcije koje pogađaju Naftnu industriju Srbije (NIS) stavile su Srbiju u ulogu „kolateralne žrtve“ globalnih političkih odluka, ocenjuje Davor Štern. Pokušaji brzog i improvizovanog rešavanja vlasničkih odnosa u NIS‑u on naziva „gašenjem požara benzinom“ — upozorava da takva rešenja stvaraju dodatne rizike i ne rešavaju suštinski problem snabdevanja energentima u regionu.
Zbog vlasničke strukture i prisustva ruskog kapitala praktično je onemogućen transport ruske nafte do rafinerije u Pančevu, dok je Jadranski naftovod (Janaf) zapao između politike i tržišta. Dok kompanije poput MOL‑a još dobijaju direktan uvoz po povoljnijim uslovima, brzo prekomponovanje vlasništva NIS‑a nije realna opcija — to su složeni poslovi koji zahtevaju investicione banke, konsultante i mesece ili godine pregovora.
Praktične mere koje Štern preporučuje uključuju aktiviranje strateških rezervi Srbije i razvijanje alternativnih koridora snabdevanja. Kao kratkoročna i srednjoročna rešenja pominju se skladištenje i preraspodela kapaciteta (npr. Omišalj i rafinerija u Rijeci) i transport derivata železnicom iz susednih zemalja: Grčka, Rumunija, Mađarska i Hrvatska. Tržište derivata je posebno osetljivo zimi, pa su brze i planske reakcije neophodne.
Iako je Štern oprezan, ističe da moguće primirje u Ukrajini može dovesti do relaksacije režima sankcija i bržih promena na energetskom tržištu. Promene neće biti instantne, ali diplomatski i politički tonovi mogu otvoriti prostor za postupno ublažavanje ograničenja i stabilizaciju snabdevanja.











