Veliki napad na (petro)dolar

Nakon kraja drugog svjetskog rata američki dolar je postao svjetska rezervna valuta. Inicijalno, dolar je bio potkovan zlatom, ali posljednjih 50-ak godina, točnije od 1971. godine, dolar je postao još jedna fiat valuta, sa jednim “ali“. Taj ali, je činjenica da je SAD uvjetovala OPEC državama i drugim izvoznicima nafte da prodaju naftu samo u američkim dolarima. Za uzvrat, SAD je obećala tehnološku i vojnu pomoć i zaštitu. Samim time dolar je postao potkovan naftom, te je dobio naziv petrodolar.

Problem sa ovakvim ustrojem stvari je što dolar i dalje ostaje fiat valuta. Da, skoro sve države ju “trebaju” jer ili kupuju ili prodaju naftu, ali to ne znači da je dolar potkovan ičim osim potražnjom. Samim time ovo omogućuje SAD-u da pokrivaju svoje troškove “štampanjem” novog novca, a infalciju da “izvoze” u ostatak svijeta.

I možemo reći da bi im ovakva shema prošla još dugo vremena, ali SAD je u međuvremenu odlučila militarizirati dolar. To znači da svoje geopolitičke probleme SAD može rješavati ekonomskim putem, a ne samo vojnim putem. I SAD je to učinio ne jednom, nego više puta, ali sve do sada, države poput Venezuele ili Irana su bile premale da bi ostatak svijeta reagirao, sve do sada, kada je na udaru Rusija.

Putinove pripreme

Prije ove vojne akcije, Putin je dobro pripremio i podmazao teren, barem se tako čini po reakcijama svijeta (ne NATO-vskog dijela).

Kina

Važna stavka ovog projekta je suradnja Kine i Rusije. Ova suradnja se posljednjih godina proširila na sve sfere od ekonomske suradnje do vojne suradnje. Plodovi ove suradnje su se već vidjeli nakon prvih sankcija Rusiji iz 2014. godine, kada je Rusija iznimno brzo potpisala dugotrajne ugovore sa Kinom u sferi energetike i trgovine. Ne samo da su Kinezi vjerojatno spasili Rusiju ekonomski u tom trenutku već i vjerojatno i prvi put koristili druge valute za razmjenu dobara, a ne dolar.

Smirivanje situacije na Bliskom istoku

Iako je Bliski istok bure baruta koje skoro uvijek ima neki konflikt, nakon ulaska Rusije u Siriju i uništavanju Islamske države i “umjerenih” terorista, situacija se donekle stabilizirala. Da, i dalje se u Siriji vode neke bitke, Jemen i dalje gori, ali Amerikanci su se povukli iz Iraka i Afganistana, prestalo je financiranje raznih grupacija i traje podjela Bliskog istoka između Turske, Irana i Saudijske Arabije (kojoj je partner Egipat).

I tu Putin održava dobre odnose sa svim glavnim igračima. Ima “OK” odnose sa Turskom, pomaže Iranu u nekim sferama, i prošle godine je potpisao vojno-sigurnosni sporazum sa Saudijskom Arabijom.

Latinska Amerika

Osim očitih partnera Rusije u ovom dijelu svijeta Venezuele i Kube, Rusija je gradila bilateralne odnose sa Argetinom, Brazilom (koji je usto i dio BRICS-a), Nikaragvom i ostalim zemljama Latinske Amerike. Tu je naravno osim Rusije i Kina, ali zajedno pružaju financijsku, tehnološku i vojnu pomoć svim svojim partnerima.

Naravno, treba spomenuti i Afriku u koju Kina ulaže već godinama, a Rusija je proteklih godina produbila suradnju sa Nigerijom.

Ako dobro pogledate gore navedene zemlje, možete primijetiti da je Putin posebnu pozornost posvetio zemljamama koje su veliki izvoznici nafte, tj. one koje imaju velike rezerve. Tu su naravno i zemlje poput Indije, koje još gledaju tko će biti pobjednik u ovom geopolitičkom preslagivanju, ali na dani moment naginju prema Rusiji i Kini.

Koordinirani udar po hegemoniji dolara

Kina i Rusija su naravno već dugi niz godina eksperementirali sa nedolarskom trgovinom i očito su razradili finese takve trgovine. Ovime su pokazali drugim partnerima da je moguće preživjeti bez dolara. Rezultati su odmah vidljivi i Turska je bila prva zemlja koja je Rusiji ponudila trgovinsku razmjenu u Yuanima, Rubljima ili nekoj drugoj valuti.

Ali Turska je relativno nevažan igrač u ovoj priči. Glavna država koja je uzburkala ekonomiste diljem svijeta je Saudijska Arabija. Prvo, u potpunosti su izignorirali zahtjeve SAD-a za povećanjem naftnih kvota (kao i ostale zemlje OPEC-a). Drugo, prvi put nakon 50 godina princ Saudijske Arabije je rekao da će Kini prodavati naftu za kineski yuan, a ne za dolare. S obzirom da je Saudijska Arabija jedan on najvećih izvoznika nafte u svijetu ovo je uzbunilo sve ekonomiste svijeta. Naravno da će SA sa SAD-om i možda sa drugim zemljama i dalje trgovati u dolarima, ali SAD nije veliki uvoznik nafte.

Tu je još i EU koja već dugi niz godina pretendira na to da euro postane druga rezervna valuta. Europa je već prije pokazala da je spremna izbjeći dolar u svojoj naftnoj trgovini, pa je tako sa Iranom i još nekim državama trgovala u eurima. Za pretpostaviti je da će Iran isto uskočiti u ovaj vlak i ponuditi trgovinu u nacionalnoj valuti.

Na kraju ostaje još vidjeti kako će Venezuela odgovoriti SAD-u po pitanju micanja sankcija za naftu.

Druge ekonomske mjere

Sama trgovina u drugim valutama nije dovoljna za svrgavanje dolara sa trona. Tu je i SWIFT koji daje mogućnost bankama da komuniciraju međusobno o svojim transakcijama. Kao što smo već pisali i Kina i Rusija i Indija imaju svoje alternative SWIFT-u. A sada su Rusija i Kina najavili spajanje svojih sustava i razradu svjetske alternative SWIFT-u (do sad su obje države koristile svoje sustave većinom za domaće transakcije). Možemo pretpostavit da će se novi sustav ponuditi prvo BRICS zemljama i ključnijim partnerima.

Još jedna nepotvrđena informacija je da Rusija i Kina (te možda i Indija) rade na zajedničkoj globalnoj valuti kao neutralnom mediju za trgovinu.

Kao pandan IMF-u, BRICS je 2015. godine osnovao svoju banku. Možemo reći da je osnova za zamjenu dolarskog sustava više manje na mjestu.

Reakcija SAD-a

Sve ovo se događa baš sada jer je, kao što mnogi analitičari primjećuju, ovo možda i najslabija vlada u SAD-u do sada. Upitna unutarnja politika i borba za vlast između demokrata i repoblikanaca je dovela do toga da je SAD oslabio na svim frontovima. Gledano energetski, njihova politika obnovljivih izvora za sada ne donosi željene rezultate. Sve veći jaz između bogatih i siromašnih, uništavanje srednje klase i covid kriza (te ekonomske mjere poduzete vezane za nju) polagano nagrizaju društvo iznutra. Vojno gledano, SAD se povlači iz svojih dosadašnjih sfera utjecaja i vraća se nazad u okvire NATO-a. Ali i u samom NATO-u stvari ne stoje najbolje. Akcije SAD-a su donjele višestruke krize na teritorij njihovih najjačih partnera – Europe. Koliko će EU potonuti da održi glavu SAD-a iznad vode, vrijeme će pokazati.

Ali možemo pretpostaviti da ovaj udar na najjači izvozni proizvod SAD-a neće proći samo tako. SAD je još uvijek najjača ekonomija svijeta. Njihova vojska je i dalje daleko ispred ostatka svijeta. Što će i kako poduzeti vlada SAD-a da zadrži svoju poziciju vijerujem da ćemo saznati u narednim mjesecima ili godinama, ali bilo bi jako čudno da SAD samo tako padne.