Danas je teško zamisliti svet u kome svaki put kada vas interesuje nešto ne možete uzeti telefon u ruke i saznati to u roku od par sekundi. Ipak, dosta nas se seća vremena kada tako nešto nije bilo moguće. Internet je uspeo da poveže ceo svet, doprinoseći našim životima mnogo dobrih stvari i olakšica, ali sa sobom je doneo i nekoliko loših stvari. Jedna od njih je to što je umanjio važnost privatnosti ličnih podataka, i tako poništio neka od naših osnovnih prava na internetu – pravo na privatnost i anonimnost.

U ovom tekstu pričaćemo pre svega o WEB 3.0, o njegovom potencijalu, mogućnostima i prednostima, ali to ne možemo uraditi na dobar način ako pre toga ne objasnimo prednosti i mane njegovih predhodnih inkarnacija (WEB 1.0 i WEB 2.0).

Rani dani WEB-a. Šta je WEB 1.0

WEB 1.0 nije bio ništa nalik internetu na koji smo naviknuti. Kada se kaže WEB 1.0 misli se na mogućnosti interneta u periodu od 1991. do 2004. godine. U to vreme većina stranica na internetu, bile su statičke stranice (read only). Nije postojalo bilo kakvo logovanje i pisanje recenzija. Praktično se svaka interakcija sa stranicama svodila na čitanje teksta ili gledanje slika (veoma niske rezolucije). Rane internet stranice takođe uopšte nisu imale bilo kakvu profitabilnost preko reklama. Dakle, možemo reći da je rani internet bio i funkcionisao kao Wikipedia – gomila međusobno povezanih stranica koje mogu samo da se posmatraju.

Vremenom naše potrebe su rasle, a sa potrebama i tehničke mogućnosti. WEB 2.0 doneo je svetu kreativni preporod.

Adolescencija WEB-a. Šta je WEB 2.0

WEB 2.0 je internet na koji smo navikli, internet koji trenutno koristimo. Velike brzine, ogromne količine content-a, milioni načina za interakciju… WEB 2.0 odnosi se na period od 2004. godine do sada. Ova evolucija interneta znači da sada, pored toga što mi dobijamo informacije sa raznih sajtova, i ti sajtovi dobijaju povratne informacije od nas. Kad god smo na Facebook-u, YouTube-u ili dok pretražujemo Google, ove centralizovane kompanije prikupljaju informacije i podatke o nama da bi nam kasnije poslužili bolji content. Veoma praktično, nama se servira baš ono što tražimo, jer nas ovakve kompanije dobro poznaju. Tada mi duže ostanemo na njihovim sajtovima, a samim tim njihovi profiti se povećaju.

Sve ovo bi bilo veoma bezazleno da u jednom trenutku velike kompanije nisu došle na ideju da sve te podatke koje su prikupili o nama mogu da upakuju i da prodaju advertising kompanijama kako bi dalje te kompanije mogle da stvaraju ciljane reklame za svaku osobu (targeted ads).

Naravno svima se nama desilo da ne možemo da nađemo na internetu nesto što želimo, i da se posle par trenutaka taj proizvod ili stranica pojavi kao sponsored post na nekoj od društvenih mreža. Ne zvuči toliko loše, zar ne? Ipak smo mi njima dali dozvolu da koriste naše podatke, ali je i dalje veliko pitanje da li te kompanije imaju pravo da prodaju naše privatne informacije. Do sada je prikupljena tolika količina informacija o svakom od nas, da nas nekad internet zna bolje nego što znamo sami sebe. Zašto bi neka kompanija dobijala novac od prodaje naših ličnih podataka, žašto skoro da nemamo pravo na određenu dozu privatnosti? Ovakve, kao i jos dosta problema bi trebao da reši WEB 3.0.

Sjajna budućnost – decentralizacija interneta WEB 3.0

Konačno možemo započeti i priču o WEB 3.0. Pretpostavlja se da će WEB 3.0 na neki način upotrebiti blockchain tehnologiju i alate za decentralizaciju.
Eksperti predvidjaju da ćemo doći do toga da svaku kompaniju vodi decentralizovana grupa (DAO, Decentralized Autonomous Organization). To praktično znači da nijedna kompanija neće morati da podilazi bilo kakvom direktoru ili ličnostima iz političke sfere (nema toliko spoljašnjeg pritiska), već će se za promene u kompanija pitati oni koji drže najviše tokena tih kompanija  (share-a).  Takođe se predviđa da neće postojati način da se cenzuriše bilo čiji content na način na koji to rade Facebook i Twitter zbog toga što će WEB 3.0 težiti ka decentralizaciji i niko neće imati autoritet da kontroliše ili uređuje tuđi sardžaj.
Možda i najvažnija stvar, najveća razlika između WEB 3.0 i njegovog prethodnika je to što će kod WEB 3.0 biti moguće da vaš digitalni identitet ne bude 100% povezan sa vašim ličnim identitetom. To znači da ćete moći da gledate, kupujete ili skidate podatke sa interneta bez da se vaše aktivnosti vežu za vašu ličnost. U WEB 3.0 ste sasvim anonimni, naravno ukoliko to želite na internetu. Pored toga, eksperti misle da će svako moći da proda svoje podatke kompanijama, podatke koje sada neko drugi prodaje za svoju korist, i tako će svako moći da odluči da li želi da neko drugi poseduje njegove lične informacije.

Koliko je realan prelazak na WEB 3.0

Jako je bitno razumeti da ne postoji tačna definicija za bilo koju iteraciju interneta. Kada se priča o prve dve verzije onda možemo pisati o tome kroz sočivo stvari koje smo preživeli i videli , ali kada je WEB 3.0 u pitanju moramo biti svesni da su većina informacija koje se pojavljuju po medijima i socijalnim mrežama spekulacije.
WEB 3.0 će verovatno, kad tad, naslediti WEB 2.0, ali to se najverovatnije neće desiti kao velika promena, nalik onoji izmedju prethodne dve generacije, nego kao gomila malih promena koje ce dovesti do toga da se velike kompanije kao što su Google i Facebook u jednom trenutku rastvore. Njih će najverovatnije naslediti velika količina decentralizovanih kompanija kojima rukovodi DAO. Ove kompanije bi trebalo da imaju ogroman rast ukoliko stvarno dođe do rastvaranja velikih kompanija. To trenutno deluje kao daleka budućnost obzirom na jačinu i veličinu pojedinih kompanija, ali da bi se sagledala ova mogućnost u potpunosti, potrebno je se setiti kolika je promena nastala uvodjenjem WEB 1.0, pa zatim WEB 2.0.

Te promene izvajale su svet u kojem danas živimo. Baš zbog toga, kada sagledamo celu sliku kroz period dug nekoliko decenija, možemo videti koliki su potencijali WEB 3.0. Sve verzije interneta su imale mane i prednosti, pa je nesumnjivo da će i naredna varijanta biti takva, ali je sigurno da prednosti ove iteracije zvuče dovoljno dobro da se mane zanemare.

D.H.Manojlovic
To the Moon and hopefully not all the way back.

    Leave a reply

    You may also like