Zlato je nedavno probilo povijesne razine i taj uspon nije klasični špekulativni val ili panika zbog inflacije — radi se o strukturnom premještanju vrijednosti. Centralne banke i suvereni fondovi tajno kupuju zlato i time signaliziraju da se monetarni poredak mijenja; ovo nije kratkoročna reakcija, već početak dugoročnog procesa.

Dosadašnja dominacija dolara, ukorijenjena u petrodolarskom sustavu i globalnoj infrastrukturnoj praksi poravnanja transakcija u američkoj valuti, polako gubi apsolutnu neupitnost. Dogodile su se ključne promjene poput isključivanja Rusije iz SWIFT sustava i sporazuma o naftnim ugovorima denominiranim u juanu. Države i banke poput Turske, Poljske i Kine ubrzale su akumulaciju zlata, a rasprave o BRICS valuti i alternativnim platnim sustavima pokazuju da traže načine smanjenja izloženosti dolaru. U tom kontekstu zlato funkcionira kao neutralno sredstvo vrijednosti bez protupartijskog rizika.

Ovaj rast razlikuje se i po tome što ga vode institucionalni igrači, ne masovni maloprodajni ulagači. Kupci djeluju s vremenskim horizontima od godina ili desetljeća; cijena se konsolidirala bez tipičnih znakova balona. Slabljenje korelacije između zlata i klasičnih sigurnih luka jasno pokazuje da zlato postaje strateška alokacija u portfeljima, a ne isključivo zaštita tijekom kriza.

Za ulagače to znači promjenu mentaliteta s trgovanja na kratke rokove na maratonski pristup. Dolar ostaje snažan i ima prednosti koje ne nestaju preko noći, ali strukturni rizici poput golemog državnog duga, monetarne instrumentalizacije i geopolitičke fragmentacije rasplinjuju sigurnost trenutnog poretka. Ako razmišljate u višegodišnjim terminima, pitanje nije treba li imati zlato, nego imate li ga dovoljno.

Original

Leave a reply

You may also like

More in:Komentar