Dvobrzinski AI u poduzećima
By Don Macan
U ljeto 2025. u američkim poduzećima pojavila se tiha podjela: tko je spreman prepustiti dio odluka autonomnim softverskim agentima, a tko nije. Agentska AI — sustavi koji samostalno donose odluke i poduzimaju radnje prema unaprijed zadanim ciljevima — ne širi se ravnomjerno. Tvrtke koje su godinama duboko automatizirale procese ulaze u brzi trak; one s umjerenom ili malom automatizacijom koče zbog spremnosti, kulture i tolerancije na rizik. Više od 90% voditelja proizvoda za implementaciju se oslanja na vanjske dobavljače ili konzultante, umjesto na razvoj u kući.
Podaci iz listopadskog CAIO izvješća PYMNTS Intelligence pokazuju da je među najautomatiziranijim poduzećima 25% već usvojilo agentsku AI do kolovoza, a još 25% planira u roku godine dana — polovica je, dakle, već na putu. U srednje i slabo automatiziranim tvrtkama usvajanje je praktički nula; poneki pilot postoji, ali bez formalne adopcije. Razlog je što osnovni digitalni procesi i dalje traže ljudski nadzor, pa je prije pilota nužna rekonstrukcija procesa, novi okviri upravljanja i obuka zaposlenika.
Posljedica je dvobrzinski pejzaž: jedni ubrzavaju inovacije i produbljuju prednost, dok drugi zaostaju bez temelja i kapitala za sustizanje. Optimističan scenarij nalikuje oblaku: rana divergencija pa standardizacija; pesimističan kaže da autonomija stvara teško nadoknadive strukturne prednosti. Da bi se jaz smanjio, dobavljači moraju ponuditi veću transparentnost, revizabilnost i mehanizme usklađenosti, a srednji sloj poduzeća podići razinu automatizacije. Agentska AI već danas oblikuje strategije, ulaganja i organizacijske razlike.
