EU Mercosur: nova prilika za hrvatski izvoz
By Don Macan
Europska unija i zemlje Mercosura (Brazil, Argentina, Paragvaj, Urugvaj) postigle su politički dogovor o sveobuhvatnom trgovinskom sporazumu koji bi trebao stvoriti najveću zonu slobodne trgovine na svijetu. Sporazum iz prosinca 2024. predviđa uklanjanje velikog dijela carina i pojednostavljenje carinskih procedura, uz uvođenje kvota za osjetljive poljoprivredne proizvode i zaštitne klauzule koje se mogu aktivirati u slučaju poremećaja na tržištu.
Procjenjuje se da bi izvoz EU u Mercosur mogao porasti do 39 posto ili oko 49 milijardi eura godišnje, s potencijalom stvaranja približno 440.000 radnih mjesta u Europi. Ključni sektori koji dobivaju konkurentsku prednost su automobilska industrija (uklanjanje carine od 35%), strojogradnja (14–20%), farmaceutska industrija (do 14%) te poljoprivredno prehrambeni proizvodi. Sporazum također sadrži instrumente za zaštitu održivosti, poput važećih sanitarnih standarda i Uredbe o proizvodima povezanim s krčenjem šuma (EUDR) koja od 2025. dodatno regulira uvoz mesa, soje i sličnih proizvoda.
Za Hrvatsku je trenutna trgovinska razmjena s Mercosurom mala, ali ciljane prilike postoje. U 2024. robni izvoz Hrvatske prema tim zemljama iznosio je 10,3 milijuna eura, a uvoz 31,1 milijun eura (deficit ~21 milijun). Izvozno najveći udio imaju farmaceutski proizvodi (23%), strojevi i mehanički uređaji (12%), te alkoholna pića i duhanski proizvodi; uvoz dolazi pretežito iz duhana i prerađevina (24%), ribe i rakova (22%) te strojeva i optičkih proizvoda. Potencijal za rast vidi se u proizvodima s visokom dodanom vrijednošću poput sireva, maslinovog ulja, čokolade i keksa, prerađevina voća i povrća, dječje hrane, te u sektorima strojarstva, farmaceutike i usluga (IT i konzultantske usluge).
Rizici postoje za poljoprivredni sektor zbog povećanog uvoza govedine i peradi, ali dogovorene kvote ostaju relativno male (kvota za goveđe meso oko 1,5% proizvodnje EU) i uvedene su zaštitne klauzule. Mercosur znači i stratešku priliku za diverzifikaciju trgovine i privlačenje ulaganja, a regionalne institucije poput HGK i HUP pozivaju domaće tvrtke da ciljano traže niše i iskoriste ranu prisutnost na tim tržištima. Konačna primjena sporazuma ovisi o potvrdi Europskog parlamenta i vlada država članica.
